Svaku vrstu biljaka, životinja ili gljiva čije širenje ili naseljavanje negativno utječe na bioraznolikost, zdravlje ljudi ili uzrokuje ekonomsku štetu na području na koje je unesena smatramo invazivnom stranom vrstom. Te vrste su strane, alohtone, nezavičajne, introducirane, unesene ili egzotične vrste živih jedinki biljaka, životinja, gljiva ili mikroorganizama, svi hibridi, sorte ili pasmine tih vrsta, njihovo sjeme, jajašca, dijelovi gameta koji su sposobni preživjeti i dalje se razmnožavati, vegetativni izdanci biljaka koji se mogu odvojiti od biljke i iznjedriti novu biljku (npr. pupoljak, izdanak, spora i sl.).
Invazivne strane vrste su u prirodni ekosustav dospjele posredovanjem čovjeka i njegovim aktivnostima te je dio njih unesen namjernim, a dio nenamjernim putem.
Neke vrste čovjek je svjesno unio u prirodu kako bi ih uzgajao i kako bi mu donijele neku korist (u svrhu ribolova, lova, biokontrole, uzgoja, sadile su se radi sprječavanja erozije ili kao ukrasno bilje), ili su se same oslobodile bijegom (npr. iz zoološkog vrta, akvarija, bijeg iz ribnjaka nakon poplava i sl.), također možda su namjerno puštene ili su pobjegle neodgovornim vlasnicima. Sve to čini primjer namjernog unosa invazivne strane vrste u prirodu.
Primjeri nenamjernog ili slučajnog unosa su kontaminacija odnosno unos invazivne strane vrste u nova područja na drugim životinjama, biljkama, sjemenkama, a brojne invazivne strane vrste se mogu slučajno prenijeti kao „slijepi putnici“ nekim prijevoznim sredstvom (brodom, na gumama vozila i sl.), na ljudskoj opremi, odjeći ili obući, u ili na pošiljkama.
Invazivne strane vrste jedna su od najvažnijih direktnih prijetnji bioraznolikosti ne samo u Hrvatskoj već i na globalnoj razini. U ekosustavima u kojima su unesene nemaju prirodnih neprijatelja, natječu se za prostor i hranu sa zavičajnim vrstama, mijenjaju uvjete na staništu, prenose bolesti na zavičajne vrste te se s njima križaju.
U Hrvatskoj je zabilježeno više od 600 stranih vrsta biljaka i oko 300 stranih vrsta životinja te brojne strane vrste gljiva i organizama, a procjenjuje se da je 10-15% invazivno.
S obzirom na procjenu rizika invazivnosti, invazivne strane vrste stavljene su na Sivu listu (vrste o čijem utjecaju na okoliš još nema dovoljno podataka ili je utjecaj za sada ograničen te zahtijevaju praćenje i/ili upravljanje), Bijelu listu (vrste koje ne predstavljaju ekološki rizik, ali se ne potiče njihovo nekontrolirano puštanje u prirodu) i Crnu listu s popisom invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji (tzv. „Unijin popis“), a koja sadrži 88 invazivnih stranih vrsta, od čega je u Hrvatskoj zabilježeno njih 28.
Invazivne strane vrste s „Unijinog popisa“ je zabranjeno:
- unositi na područje Europske unije, uključujući provoz pod carinskim nadzorom,
- držati, uključujući u zatvorenim sustavima,
- uzgajati, uključujući u zatvorenim sustavima,
- prevoziti u, iz ili unutar Unije, osim ako je riječ o prijevozu vrste u objekte za iskorjenjivanje,
- stavljati na tržište,
- upotrebljavati ili razmjenjivati,
- omogućiti njihovo razmnožavanje ili uzgoj, uključujući u zatvorenim sustavima,
- puštati u okoliš.
Više o invazivnim stranim vrstama možete pronaći na:
Ukoliko uočite strane i invazivne strane vrste u prirodi njihov nalaz možete prijaviti putem mobilne aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj ili putem web obrasca za dojavu nalaza.
- Brošura „Invazivne strane vrste“
- Priručnik o prepoznavanju i postupanju s invazivnim stranim vrstama
- Invazivne strane vrste
- Plakati o Invazivnim stranim vrstama
- Plakat „Oprezno s invazivnim vrstama“
- Poster „Slatke na prvu gorke na drugu“
- Poster „Invazivne strane vrste što bi svatko od nas trebao učiniti?“
- Letak „Invazivna kornjača Trachemys scripta“
- Letak „Invazivna strana vrsta signalni rak Pacifastacus leniusculus“
- Brošura „Invazivne strane vrste – žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera Royle)“
- Brošura „Invazivne strane vrste – prava svilenica (Asclepias syriaca L.)“
- Brošura „Invazivne strane vrste – kornjača Trachemys scripta“
- Brošura „Invazivne strane vrste – signalni rak (Pacifastacus leniusculus)“
- Brošura „Invazivne strane vrste: nenamjerni unos transportom i spontano širenje“
- Plan upravljanja žljezdastim nedirkom
- Plan upravljanja pravom svilenicom
- Plan upravljanja kornjačom Trachemys scripta
- Plan upravljanja signalnim rakom
- Akcijski plan o kontroli putova nenamjernog unosa invazivnih stranih vrsta spontanim širenjem
- Akcijski plan o kontroli putova nenamjernog unosa i širenja invazivnih stranih vrsta transportom
Neke od najčešćih invazivnih stranih vrsta na području Koprivničko-križevačke županije opisane su u daljnjem tekstu.
AMBROZIJA ili PELINOLISNI LIMUNDŽIK (Ambrosia artemisiifolia L.)
To je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesena slučajno sa sjemenkama crvene djeteline i žitarica, te se naglo proširila poslije drugog svjetskog rata. Raste na oranicama, uz ceste, na neuređenim površinama uz naselja i na mjestima gdje se otvori golo tlo. Cvjeta u kasno ljeto i jesen stvarajući gotovo 8 milijuna peludnih zrnaca tijekom 5 sati koja su jedan od najjačih alergena. Svaka biljka proizvede do 60 000 sjemenki koje u zemlji prežive i do 30 godina. Zbog svoje prilagodljivosti, plodonosnosti i otpornosti jedna je od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi koja se vrlo brzo širi. Ambroziju je potrebno uklanjati prije cvatnje i to mehaničkim putem (čupanje) ili kemijskim putem (herbicidima).
ŽLJEZDASTI PAJASEN (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle)
To je brzorastuće listopadno stablo s neparno perastim listovima. Naraste i do 30 metara visine. U Europu je uneseno iz Kine kao ukrasno stablo. Otporan je na gradska onečišćenja, nalete jakog vjetra, niske temperature, a i sušu. Može uspijevati i na siromašnim tlima. Cvjeta tijekom kasnog ljeta, a miris cijele biljke, osobito cvjetova privlači brojne oprašivače. Razmnožava se sjemenjem i izbojcima korijena, a ako se siječe brže se razmnožava. Svojim brzim rastom stvara guste šumske sastojine na kojima ne rastu druge vrste. Agresivno i brzo se širi i zbog toksina ailantona koji je prisutan u kori i korijenu, lišću, deblu i sjemenkama, a koji sprečava rast bilo koje druge biljke u njegovoj blizini. Osim na rast biljaka taj toksin negativno utječe i na mikrofaunu i mikroorganizme tla, a kod ljudi i životinja izaziva dermatitis. Zbog svoje velike invazivnosti žljezdasti pajasen ima velik negativni utjecaj na bioraznolikost.
PRAVA SVILENICA (Asclepias syriaca L.)
To je zeljasta biljka koja je u narodu poznata i pod nazivom Cigansko perje. Može biti visoka i do 2 metra. Prirodno je rasprostranjena na području Sjeverne Amerike, a u Europu je unesena za potrebe izrade vlakana i proizvodnje guma, te zbog svog specifičnog izgleda kao ukrasna biljka. Raste na različitim tlima i staništima kao što su poljoprivredne površine, nasipi uz vodotoke, livade i u područjima uz ceste. Cvate od lipnja do kolovoza. Ima male ružičaste cvjetove skupljene u okruglaste cvatove, koji su jakog mirisa i privlače oprašivače. Plodovi te biljke su tobolčasti, nalik „papigama“ te sadrže brojne smeđe sjemenke sa svilenkastim dlačicama. Kad plod pukne sjemenke se rasprše na sve strane. Svi dijelovi te biljke sadrže bijeli mliječni sok koji se izlučuje nakon njenog oštećivanja. Zbog stvaranja gustih pokrova, izlučivanja kemijskih tvari koje utječu na rast i razvoj autohtonih biljaka, otrovnosti cijele biljke za stoku, te uspješnijeg natjecanja za prirodne resurse i oprašivače ova biljka ima velik negativni utjecaj na bioraznolikost.
ŽLJEZDASTI NEDIRAK (Impatiens glandulifera Royle)
To je uspravna jednogodišnja zeljasta biljka koja može narasti i do 3 metra u visinu. U Europu je unesena iz Azije kao ukrasna biljka. Raste na vlažnim staništima uz potoke, kanale, rijeke, jezera, bare i močvare, te uz rubove šuma i šumama nakon njihove sječe. Krajem jeseni cijela biljka odumire, a područje na kojem je rasla ostaje golo i podložno eroziji. Vrlo je agresivna biljka. U natjecanju za prirodne resurse kao što je hrana, prostor i sunčeva svjetlost istiskuje ostale zavičajne vrste i time vrlo negativno utječe na bioraznolikost područja u koje je unesena.
ČIVITNJAČA ili AMORFA (Amorpha fruticosa L.)
Prirodno je rasprostranjena u Sjevernoj Americi, a u Europu je unesena kao dekorativna biljka, za izradu živica, smirivanje erozije te za izradu pletenih predmeta. To je grmolika biljka ili stablo koje može narasti nekoliko metara u visinu. Najviše joj odgovaraju vlažna staništa te raste uz obale rijeka i potoka, uz stare rukavce, kanale, ribnjake, no može se naći i uz prometnice i na zapuštenim i degradiranim staništima. Ne smeta joj zasjena. Cvate obično od travnja do lipnja, a cvjetovi su skupljeni u uspravne guste, duge tamnoljubičaste metlice koji svojim mirisom privlače oprašivače. Zbog svog brzog rasta i gustih jednoličnih sklopova koje gradi onemogućuje rast zavičajnih vrsta i čini zasjenu mladicama drugih biljka čime bitno utječe na smanjenje biološke raznolikosti.
Izvor: Saxifraga-Bart Vastenhouw
SIGNALNI RAK (Pacifastacus leniusculus)
To je vrsta slatkovodnog raka koja je prirodno rasprostranjena u Sjevernoj Americi. U Europu je unesen za potrebe intenzivnog uzgoja u akvakulturi kako bi nadomjestio populacije autohtonih vrsta rakova koje su bile zaražene račjom kugom. Bijegom iz akvakulture i namjernim puštanjem dospio je u prirodu, te ugrožava zavičajne vrste rakova. Prijenosnik je uzročnika račje kuge te se natječe za hranu i sklonište sa zavičajnim rakovima. Gradeći svoja skloništa u obalama rijeka, uzrokuje njihovo urušavanje. Ime je dobio po intenzivno plavom obojenju na kliještima po čemu se najlakše prepoznaje i razlikuje od zavičajnih vrsta rakova.
CRVENOUHA KORNJAČA (Trachemys scripta elegans)
To je poluvodena kornjača porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesena kao kućni ljubimac. Ime je dobila po crveno-narančastim oznakama iza svakog oka. Bijegom iz akvarija i nesavjesnim puštanjem dospjela je u prirodu. Nastanjuje jezera, rijeke, močvarna staništa i mirne vode s muljevitim dnom, te mnoštvom vegetacije i s mnogo mjesta za sunčanje. Negativno utječe na zavičajne vrste kornjača od kojih je agresivnija te se s njima natječe za hranu, mjesta za sunčanje i polaganje jaja.
SUNČANICA (Lepomis gibbosus)
To je mala riba koja je autohtona vrsta južnih dijelova Sjeverne Amerike. Zbog svog atraktivnog izgleda kao akvarijska ribica i ukrasna ribica za vrtne bazene je prenesena u Europu. Ljudskom nepažnjom i puštanjem je dospjela u prirodne vodotoke. Jako je prilagodljiva i nastanjuje brojna staništa tekućica i stajaćica čak i onih s plićom vodom. Iako je mala rastom jako je agresivna i grabežljiva. Hrani se svim vodenim životinjicama koje može uloviti i progutati, uključujući i mlađ drugih vrsta riba. Zbog svoje agresivnosti može postati dominantna vrsta na području u kojem se nalazi, te na taj način ugrožava autohtone vrste riba.
