S ciljem podizanja svijesti javnosti o važnosti očuvanja i zaštiti šišmiša kao jedne od najugroženijih skupina sisavaca u Europi, te zaštiti njihovih staništa, zadnji vikend u mjesecu kolovozu obilježava se Međunarodna noć šišmiša. To obilježavanja provodi se od 1997. godine diljem svijeta, u više od 30 zemalja. Temelji se na Sporazumu o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS) koji je stupio je na snagu 1994. godine, a Republika Hrvatska je postala stranka tog Sporazuma 2000. godine. Taj Sporazum štiti sve 52 vrste šišmiša koje se pojavljuju na području Europe. U svijetu je poznato oko 1300 vrsta šišmiša što čini gotovo četvrtinu svih sisavaca na svijetu. Na području Republike Hrvatske zabilježeno je oko 35 vrsta, što našu zemlju svrstava u značajna područja za njihovo očuvanje, te su sve strogo zaštićene sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Na području Koprivničko-križevačke županije također je zabilježeno nekoliko vrsta šišmiša od kojih su dvije vrste i to širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus) i velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii) i ciljne vrste ekološke mreže Republike Hrvatske Natura 2000 područja HR2000364 Mura i HR5000014 Gornji tok Drave.
Šišmiši su jedina skupina sisavaca sposobna za aktivan let. Unatoč čestim predrasudama o ovoj vrsti sisavaca, šišmiši imaju izuzetnu važnu ulogu u ekosustavu. S obzirom da se hrane velikim količinama noćnih insekata prirodni su saveznici u borbi protiv kukaca poput komaraca, muha, moljaca i sl. Samo jedan šišmiš tijekom noći može pojesti čak 600 do 1000 komaraca. Osim toga, šišmiši imaju i važnu ulogu u oprašivanju biljaka i prenošenju sjemena, osobito u tropskim krajevima gdje značajno pridonose širenju biljaka i oprašivanju kultura poput banana, manga i agave. Također šišmiši su i pokazatelji zdravog ekosustava jer njihova prisutnost govori o očuvanosti okoliša.
Šišmiši naših krajeva najaktivniji su u sumrak i zoru, ali i noću, i to od proljeća do jeseni, dok zimu provode u stanju mirovanja, hibernacije, najčešće u špiljama i jamama. Neki šišmiši svakodnevno prelijeću i do 50 kilometara između mjesta gdje spavaju i gdje love plijen. Najčešće razlozi njihove ugroženosti su uništavanje njihovih staništa, prekomjerne upotrebe pesticida, zagađenje vode, tla, zraka, krčenje šuma, kanaliziranja vodotoka, svjetlosno zagađenje, uznemiravanje i sl.
Tijekom ljeta često šišmiši, a osobito mladi šišmiši, znaju ulijetati u stanove i kuće i to uglavnom za kukcem kojeg žele uloviti ili u potrazi za skloništem. U tom slučaju važno je da ne paničarite, ne stvarate buku i ne pokušavate ga uloviti ili udarati dok je u letu, već samo otvorite prozor ili vrata koje vode u vanjski prostor i ugasite svijetla u prostoriji kako bi on sam mogao pronaći put natrag u prirodu. Ako šišmiš nakon nekog vremena ne izleti van, tada pričekajte da se smiri i pomognite mu da izađe. Šišmiši ne napadaju ljude, ali treba imat na umu da su to divlje životinje i ako se osjete ugroženim, mogu se pokušati braniti ugrizom, zbog čega je prije pomaganja, potrebno staviti rukavice kako biste zaštitili ruke.
Međunarodna noć šišmiša želi nas podsjetiti da su ovi tihi letači važan dio prirode i naši saveznici u očuvanju ravnoteže ekosustava, te da njihova zaštita znači i zaštitu zdravog okoliša.
