Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima.
Uspostava ekološke mreže dio je obveza Republike Hrvatske u sklopu procesa pristupanja Europskoj uniji, odnosno provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ekološka mreža predstavlja provedbu EU legislative: Direktive o zaštiti ptica (Council Directive 79/409/EEC; 2009/147/EC) i Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC). Temeljem ovih direktiva zemlje članice EU obvezne su odrediti područja važna za europski ugrožene vrste i staništa koja čine dio EU ekološke mreže NATURA 2000.
Nacionalna ekološka mreža je dio Sveeuropske ekološke mreže i mreže NATURA 2000 a obuhvaća ekološki važna područja od međunarodne i nacionalne važnosti.
Ekološku mrežu na prijedlog Ministarstva proglašava Vlada.
Na temelju članka 58. stavka 3. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine broj‟ broj 70/05, 139/08 i 57/11.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 19. listopada 2007. godine donijela Uredbu o proglašenju ekološke mreže.
Prema Zakonu o zaštiti prirode („Narodne novine broj‟ 70/05, 139/08 i 57/11.) zaštita ekoloških sustava koji se nalaze u okviru ekološke mreže u Republici Hrvatskoj ostvaruje se provođenjem mjera očuvanja biološke raznolikosti u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora, te zaštitom stanišnih tipova.
Očuvanje biološke raznolikosti šuma u gospodarenju šumama osigurava se na načelima održivog razvitka i održavanja prirodnog sastava vrsta i njihove prirodne obnove. Pošumljavanje, gdje to dopuštaju uvjeti staništa, obavlja se autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni sastav, koristeći prirodi prilagođene metode uz dopuštenje Ministarstva.
Krški ekološki sustavi predstavljaju prirodne vrijednosti od međunarodnog značenja. Planovima gospodarenja prirodnim dobrima u krškom području utvrđuje se mogući utjecaj na krški ekološki sustav uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
Speleološki objekti su u vlasništvu Republike Hrvatske. Otkriće svakog speleološkog objekta ili njegovog dijela prijavljuje se Ministarstvu u roku od 15 dana. Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sigovine, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze te mijenjati stanišne uvjete u objektu, njegovom nadzemlju i neposrednoj blizini. Za sve aktivnosti u speleološkom objektu potrebno je prethodno ishoditi dopuštenje Ministarstva.
Vlažna staništa, uključujući vode, predstavljaju prirodne vrijednosti u smislu ovoga Zakona, te ih treba očuvati u prirodnom ili doprirodnom stanju. U vlažnim staništima nije dopušteno pregrađivanje vodotokova, isušivanje, zatrpavanje ili mijenjanje izvora i ponora, bara i dr. ako se time ugrožava opstanak prirodnih vrijednosti i očuvanje biološke raznolikosti.
Aktivnostima na moru i u podmorju ne smiju se ugrožavati, oštećivati niti uništavati morska staništa.
Radi očuvanja biološke raznolikosti travnjacima se gospodari putem ispaše i režimom košnje, prilagođenim vrsti travnjaka, uz prirodi prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva.
Na oranicama treba očuvati vrijedna i ugrožena rubna staništa (živice, pojedinačna stabla, skupine stabala, bare i livadne pojaseve).
Ekološki značajna područja su:
– područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka,
– područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj,
– područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini,
– staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini;
– staništa endemičnih svojti za Republiku Hrvatsku,
– područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori),
– selidbeni putovi životinja,
– očuvane šumske cjeline.
Nisu dopuštene radnje koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području.
Međunarodno ekološki značajno područje je ono područje koje na temelju međunarodnih standarda utvrdi Vlada uredbom te osigura zaštitu određenim režimom zaštite, sukladno odredbama Zakona.
Državni zavod za zaštitu prirode vodi katastar ekoloških sustava te prati stanje i ugroženost staništa. Unatoč znatnoj degradiranosti europske prirode, na ovim je područjima još uvijek zastupljena široka lepeza prirodnih i poluprirodnih staništa. Neka su od njih jedinstvena za Europu, neka su i endemična – ograničena za određenu regiju, a veliki ih je broj ugrožen toliko da im prijeti nestanak.
Tijekom posljednjih desetljeća, ljudski je utjecaj postao toliko snažan da se pretvorio u ozbiljnu prijetnju opstanku najvećeg dijela europske prirodne baštine. Raznolikost prirodnih i poluprirodnih staništa u naglom je opadanju, a brojne biljne i životinjske populacije koje ovise o tim staništima smanjuju se i po brojnosti i po području svojega rasprostranjenja. Staništa su sve jače izložena fragmentaciji tj. cjepkanju na izolirane «otoke» koji nisu u stanju dugoročno opstati, naročito s obzirom na sve intenzivniji pritisak od različitih ljudskih aktivnosti. Biljke i životinje između ovakvih izoliranih staništa ne mogu komunicirati, pa ukoliko neka vrsta nestane, nema se otkuda ponovo naseliti. Zaštićena područja, koja u europskim zemljama prosječno zauzimaju 10% državnog teritorija, ne zadovoljavaju potrebe očuvanja ukupne biološke raznolikosti.
Spoznavši ovu prijetnju, zaštita prirode u Europi usmjerena je na stvaranje sustava preostalih vrijednih područja za ugrožene vrste i staništa, koja su međusobno funkcionalno povezana. Takav sustav naziva se ekološka mreža. Ona se temelji na mreži zaštićenih područja, ali je dopunjena, što joj daje funkcionalnost koja omogućuje maksimalno očuvanje ugroženih vrsta i staništa na relativno malo preostalog prirodnog prostora.
Srž ekološke mreže čine najvrjednija prirodna i poluprirodna područja, tzv. jezgre (core areas). One su obično zaštićene prijelaznom zonom (buffer zone). Jezgre ekološke mreže vežu se u funkcionalni sustav pomoću koridora (corridors), koji ugroženim vrstama omogućuju međusobno komuniciranje. Na područjima gdje nedostaje neki važan dio ekološke mreže, predviđena su područja obnove (restoration areas) kojima se ponovo uspostavlja ekološka povezanost.
Najvažniji mehanizam zaštite područja ekološke mreže jest postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu svih planova, programa i zahvata koji mogu imati značajan utjecaj na područja ekološke mreže (OPPPZEM).
EU direktive propisuju da se kod odabira područja za mrežu NATURA 2000 trebaju koristiti isključivo stručni kriteriji, ne uzimajući u obzir društveno-gospodarsku problematiku. Na prvi pogled to može djelovati čudno, s obzirom na postavku da se u tim područjima potiče suživot čovjeka i prirode. Međutim, postupak se odvija na sljedeći način: odabrati područja koja su najvrjednija za ugrožene vrste i staništa, uključiti ih u ekološku mrežu i zatim osigurati što skladniji razvoj ljudskih djelatnosti kroz mehanizme upravljanja područjem i ocjenjivanja prihvatljivosti pojedinih planova i zahvata na ekološku mrežu NATURA 2000.
Ove mehanizme propisuje članak 6. Direktive o staništima, a jednako se primjenjuju i na područja važna za ptice. Taj članak kaže da je za sve planove (primjerice planove upravljanja prirodnim dobrima, prostorne planove, strateške dokumente), kao i za sve pojedinačne zahvate za koje nije moguće sa sigurnošću isključiti negativan utjecaj na ciljne vrste i staništa te na cjelovitost NATURA područja, obvezno provesti postupak ocjene prihvatljivosti. Nije važno da li je zahvat smješten u samom NATURA području ili izvan njega, bitno je sagledati njegov mogući utjecaj. Tako primjerice regulacija rijeke uzvodno može imati posljedični utjecaj na područje ekološke mreže (ciljne vrste i staništa) kilometrima nizvodno.
Postupak ocjene već je ugrađen i u hrvatsko zakonodavstvo, a odnosi se na nacionalnu ekološku mrežu. Kroz tzv. prethodnu ocjenu predloženi zahvat se „skenira‟ i procjenjuje se da li je moguće isključiti njegov negativan utjecaj na ekološku mrežu. Ako jest, zahvat ide dalje u redoviti postupak ishođenja dozvola. Ako nije, upućuje se na glavnu ocjenu u kojoj se detaljnije sagledavaju mogući negativni utjecaji, pokušavaju pronaći alternativna rješenja za ostvarivanje cilja zahvata kao i mjere kojima je moguće ublažiti utjecaje. Ukoliko je zahvat i dalje neprihvatljiv, moguće je provesti utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa uz sudjelovanje javnosti te ako on postoji, izvesti zahvat uz kompenzaciju. To znači nadoknađivanje „žrtvovanog‟ područja zamjenskim područjem, prirodnim ili umjetno načinjenim, koje će preuzeti njegovu ulogu u mreži NATURA 2000.
U Koprivničko-križevačkoj županiji ima 23 područja koja su evidentirana kao područje ekološke mreže. Popis područja ekološke mreže Koprivničko-križevačke županije možete vidjeti ovdje.
Zakonodavni okvir
Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine‟ broj 70/05.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine‟ broj 139/08.) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine‟ broj 57/11.).
Proglašenje Ekološke mreže RH: Uredba o proglašenju ekološke mreže („Narodne novine‟ broj 109/07.) i prilozi Uredbe o proglašenju ekološke mreže.
Ocjena prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu (OPPZEM) Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu („Narodne novine‟ broj 118/09.).
U skladu sa praksom u EU, za one planove, programe i zahvate za koje se provodi procjena utjecaja na okoliš (PUO) i Strateška procjena utjecaja zahvata na okoliš (SUO) obvezni, nova hrvatska legislativa u zaštiti okoliša objedinjuje postupak OPPZEM s postupkom PUO (Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, „Narodne novine‟ broj 64/08 i 67/09.) odnosno SUO (Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš, „Narodne novine‟ broj 64/08.).
Interaktivnu kartu ekološke mreže možete pogledati ovdje.
Stručnu podlogu-Prijedlog ekološke mreže NATURA 2000 koju je izradio Državni zavod za zaštitu prirode možete preuzeti ovdje, a Interaktivnu kartu predložene mreže NATURA 2000 područja možete pogledati ovdje.