Biogoriva poput biodizela iz soje mogu stvoriti četiri puta veće emisije štetnih plinova od standardnog dizela ili nafte, pokazao je dokument EU-a u čiji je posjed došla agencija Reuters.
Čelnici EU-a dogovorili su smanjenje emisije ugljičnog dioksida za 20 posto do 2020., a sastavni dio tog paketa mjera je i povećanje udjela biogoriva u gorivima za automobile na 10 posto. Međutim, Uniju sada brine utjecaj na okoliš koji nije bio ukalkuliran. O tome su trenutno u tijeku četiri studije. Najvažniji od strahova je da će proizvodnja biogoriva podići cijene hrane i poticati poljoprivrednike na sječu prašuma u potrazi na novim zemljištem. Osim toga, spaljivanje šuma oslobađa ogromne količine ugljičnog dioksida i često poništava mnoge koristi biogoriva.
Biodizel iz Sjeverne Amerike dobiven iz soje neizravno oslobađa 339,9 kilograma CO2 po gigadžulu (GJ) – što je četiri puta više od standardnog dizela, stoji u dokumentu EU-a, u aneksu koji je izbačen iz izvješća objavljenog u prosincu. Konvencionalni dizel oslobađa oko 85 kilograma.
Europska komisija kaže da nije zataškavala dokument već da je željela najprije napraviti dublje analize.
“S obzirom na različita stajališta i razinu kompleksnosti pitanja…smatrano je boljim da se sporna analiza izostavi”, rekla je Komisija u priopćenju. “Analiza za tu studiju koristila je metodologiju koju mnogi ne smatraju odgovarajućom”.
Biogoriva se danas uglavnom dobivaju od šećerne trske, kukuruza, soje i uljane repice, a neki kažu da ona nisu tako zelena kao što se nekad mislilo, što se odnosti i na napredniju, drugu generacija biogoriva, koja se dobivaju iz poljoprivrednog i šumskog otpada.
Ipak, neki smatraju da bi za razliku od prve generacije, biogoriva druge generacije mogla znatno reducirati emisiju CO2, a uz to ne koriste izvore hrane kao temelj proizvodnje. Biodizel iz uljane repice neizravno ispušta 150,3 kg CO2 po gigadžulu, a bioetanol iz šećerne repe 100,3 kilograma, što je i dalje viša razina od konvencionalnog dizela. Nasuprot tome, bioetanol iz Latinske Amerike dobiven iz šećerne trske i palminog ulja iz jugoistočne Azije relativno su “zeleni” (82,3 kg i 73,6 kg).
Međutim, jedan od uključenih znanstvenika rekao je da ostaje puno posla prije nego se to pitanje može razumjeti kako treba, te da se čvrsti zaključci zasad ne mogu donijeti. “Glavno je da se mora dalje raditi, razviti kriterije održivosti i moramo biti vrlo oprezni glede podrijetla biogoriva”, rekao je Wolfgang Eichhammer. “Moramo također naći načine da isključimo neučinkovita biogoriva.”
Izvor: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva