Svake godine dana 2. veljače obilježava se kao Svjetski dan vlažnih staništa. Vlažna staništa prekrivaju oko 6% Zemljina kopna, te imaju važnu ulogu u opskrbi vodom i hranom, pomažu kod ublažavanja utjecaja klimatskih promjena jer na sebe vežu velike količine ugljikovog dioksida, pročišćuju vodu, štite od poplava, te su važna staništa za 40% vrsta biljaka i životinja. To su izuzetno biološki važna područja bogata životom i hranom, te imaju brojne dobrobiti za ljude i svu bioraznolikost. U njih ubrajamo sve stalne i povremene vode tekućice i stajačice kao što su rijeke, jezera, potoci, riječni meandri, mrtvice, sprudovi, rukavci, ali i poplavne šume i travnjaci. Vlažna staništa spadaju u najugroženije ekosustave današnjice koji nestaju tri puta brže nego šume. Procijenjeno je da je od 1970. godine pa do danas izgubljeno oko 50% vlažnih staništa u svijetu, te se taj postotak sve više povećava.
Kako bi se spriječilo daljnje uništavanje i gubitak vlažnih staništa, ali i ukazalo na svu njihovu vrijednost, 1971. godine u iranskom gradu Ramseru potpisana je Konvencija o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja tzv. Ramserska konvencija. Njome se obvezuje zemlje potpisnice na opće očuvanje vlažnih staništa na vlastitom teritoriju, te predstavlja okvir za međunarodnu suradnju vezanu za očuvanje i racionalno korištenje vlažnih staništa i njihovih resursa. Do danas Ramsersku konvenciju potpisale su 172 države svijeta, među njima i Republika Hrvatska. Ramserska konvencija uvjetuje predlaganje barem jednog područja na Ramserski popis. Na tom popisu nalaze se i pet hrvatskih područja i to: Parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka i Delta Neretve.
Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa je: „Vlažna staništa i dobrobit ljudi.“
